Zlatko Sarajlić ugostio argentinskog stopera u Gradišci

 

Kada čovjek misli da poznaje dobro izvrsnog šahistu, vozača kamiona, pjesnika i bivšeg policajca Zlatka Sarajlića, shvati da ne zna dovoljno. Zlatko je i veliki filantrop.

On je prošetao gradiškim ulicama u društvu Tomasa Erbitia, Argentinca koji je krenuo u Gruziju na svadbu. Zahvaljujući srpskoj dobrodošlici i gostoprimstvu, Tomas je svratio Gradišku na jedan dan.

Zlatko kaže da se vraćao kamionom u Gradišku. Prolazeći pored benzinske pumpe Plitvice kod Zagreba spazio je stopera koji je namjeravao da se prebaci do Srbije.

- Odlučio sam da ga povezem. Iz razgovora sam saoznao da je Argentinac i da putuje u Gruziju, na svadbu dobrom prijatelju koja je zakazana za septembar. Odlučio je da krene auto-stopom da bi bolje upoznao krajeve i ljude kojima putuje. Htio je da prespava na nekoj benzinskoj pumpi. Kao svaki normalni Srbin odlučio sam da mu ponudim gostoprimstvo i pokažem naše specijalitete - sarmu, pečenje, rakiju i ćevape. Nazvao sam ženu i rekao da vodim gosta i da pripremi sarmu - rekao je Sarajlić.

Tomas je tridesetogodišnjak i studira građevinu. Sa sobom nosi tradicionalno argentisko piće mate. To je čaj kojim se nude putnici namjernici, kao što je on kod nas dočekan rakijom. Ipak, oduševljen je našim specijalitetima, pogotovo šljivovicom.

- Zlatko je izvanredan čovjek i svi ljudi ovdje sa kojima sam se susreo. Sarma je odlična, rakija je vrhunsko piće, a sladoled koji sam probao kod Zlatkovog druga Radovana Kosića je bolji nego u Ljubljani. Iznenadilo me srpsko gostoprimstvo, a i ljubav prema fudbalu, pogovoto prema Maradoni i Mesiju - priča Tomas.

Nakon noći i jutra provedenog u Elezagićima i Gradišci Zlatko Sarajlić poveo je gosta iz Argentine do graničnog prelaza, gdje će mu pomoći da se uputi ka Gruziji. Prethodno su svratili u Novu Topolu na rakiju, ćevape i pivo i ponovo kod Kosića na sladoled u Gradišku.

- Skovao sam plan. Tomasa ću na graničnom prelazu „predati“ nekome od kolega vozača da ga preveze na hrvatsku stranu. Savjetovao sam mu da u Hrvatskoj pronađe nekog od turskih vozača i sa njim ode u Tursku. Turci su veoma srdačni i gostoprimljivi i znam da će ga povesti, a iz Turske do Gruzije nije problem - kaže Sarajlić.

Tomas priča da je za nepun dan boravka u Gradišci stekao mnogo lijepih dojmova o ovom kraju svijeta i naravno ljudima. Rekao je da će „gaučosima“ po povrtaku pričati o jednostavnosti srpskog naroda. Kaže da je zapamtio recept za pravljenje sarme, a i šljivovicu neće dugo zaboraviti.

- San mi se ispunio. Idem u Gruziju na  prijateljevu svadbu koja je u septembru. Na dobitku sam, jer sam upoznao divnoga čovjeka Zlatka Sarajlića i njegovu porodicu. Ostaćemo prijatelji zauvijek - rekao je Tomas Erbiti.

Ovo nije prvi slučaj Zlatkove predusretljivosti prema strancima. Kaže da je prije desetak godina ugostio četvoro Francuza. Išli su na dugo putovanje biciklima i u vožnji jeli jabuke. Svratio ih je, ne znajući ko su i ponudio ih zrelim crvenim jabukama. Kada je doznao da su Francuzi, ponudio im je konak i večeru. A pošto su večerali domaću rakiju, doručkovali su vodu i krenuli dalje ka Banjoj Luci.

Zlatko posljednjih godina više vremena provede u Francuskoj, Austriji, Italiji, Njemačkoj i Sloveniji gdje vozi kamion, nego u rodnim Elezagićima kod Nove Topole. Po Evropi stiče prijatelje i na najbolji način pokazuje vrline svoga naroda. Dobar glas o njemu stigao je i do Južne Amerike.

B. Grgić