Pogrešno postavljeni saobraćajni znakovi na putevima predstavljaju opasnost

Više puta je upozoravano kako u Republici Srpskoj ne postoji evidenciija saobraćajnih znakova što je prošle godine priznao i ministar saobraćaja i veza Republike Srpske.

Nepostojanje te evidencije znači da se saobraćajni znakovi na putevima u Srpskoj nalaze i gdje im je mjesto i gdje nije. U nekoliko tekstova smo prenosili objašnjenja stručnjaka saobraćajne struke koji su objašnjavali kako je zbog činjenice da su saobraćajni znakovi razbacani uz saobraćajnice na djelu česta zloupotrba Zakona i saobraćajnih znakova, naročito onih koji ograničavaju brzinu kretanja na putevima u Srpskoj odnosno Bosni i Hercegovini.

Tako se dešava da policija na osnovu saobraćajnih znakova za ograničenje brzine kažnjava vozače iako je važenje tih znakova prestalo ili im uopšte nije mjesto na saobraćajnici na kojoj su postavljeni. U narednih nekoliko fotografija donosimo samo mali broj primjera gdje su postavljeni saobraćajni znakovi za ograničnje brzine koji nemaju nikakvo značenje. Ili znakovi koji pokazuju prestanak ograničenja brzine iako su u potpunosti nepotrebni i predstavljaju bacanje novca jer je ograničenje već, po Zakonu o bezbjednosti saobraćaja na putevima BiH, prestalo nakon prve sljedeće raskrsnice od znaka ograničenja.

 

Prije mosta u Karanovcu nalazi se znak koji ograničava brzinu kretanja na 40 kilometara na čas i sam znak nije ni po čemu sporan osim što mu važenje traje dvadesetak metara odnosno do raskrsnice. Nakon raskrsnice, po Zakonu, znak ograničenja brzine prestaje i vozila mogu da nastave da se kreću većom brzinom. U ovom slučaju, jer nema novog znaka ograničenja, i do 80 kilometara na čas koliko je ograničenje brzine na magistralnim putevima u BiH. Međutim, nakon raskrsnice u Karanovcu sa lijeve strane postavljen je radar koji mjeri brzinu vozila iako je ograničenje brzine, po Zakonu, prestalo da važi. Čitava situacija je opasna jer nakon raskrsnice postoji pješački prelaz a vozači nisu u obavezi da voze sporo. Dvije stvari se nameću, ili pješačkom prelazu na tom mjestu nije mjesto kao ni kameri ili nedostaje još jedan znak ograničenja brzine nakon raskrsnice.

 

U Mišinom Hanu, na magistralnoj cesti Banjaluka-Prijedor iz pravca Prijedora, postoji znak ograničenja prvo na 60 a zatim na 40 kilometara na čas. I u ovom slučaju raskrsnica na kojoj se skreće za centar Mišinog Hana prekida važenje ograničenja a pješački prelaz se nalazi odmah poslije raskrsnice u pravcu Banjaluke. Iako je važenje ograničenja prestalo nakon raskrsnice nekoliko stotina metara prema Banjaluci stoji znak koji pokazuje da je prestalo ograničenje brzine na 60 kilometara na čas. Isti slučaj je i u pravcu Prijedora samo što pješači prelaz u tom slučaju jeste u zoni ograničenja brzine.

 

Slično je gotovo na svim magistralnim putevima u Republici Srpskoj. Postoji na stotine nepotrebnih znakova na čije postavljanje i izradu je bačen javni novac. Isto tako stvaraju se opasne situacije jer često se poslije raskrsnica koje prekidaju ograničenje brzine nalaze pješački prelazi a nema novih znakova ograničenja.

gerila.info