Mirovni sporazum, iza kojeg su 1995. godine stale velike svjetske sile i koji je zakočio puške, ima 11 aneksa, a jedan od njih, onaj pod rednim brojem četiri, je ujedno i Ustav BiH koji strane potpisnice čitaju svaka na svoj način. Uz to, decenijama kasnije, nema zajedničkog stava ni o efektima dijela tog međunarodnog akta kojim je definisan pravac povratka izbjeglih i raseljenih lica te uloga onoga koji sjedi u glavnoj fotelji u OHR-u – visokog predstavnika.

Aneksi Dejtona predstavljaju dio sporazuma kojim su, na određeni način, dati i zadaci domaćim vlastima, ali i pravilnici kako treba da se ponašaju u novoformiranoj državnoj zajednici - BiH, zemlji bez prefiksa koji bi približio širim masama svoje ustavno uređenje. 

Ustav, OHR, izbjeglice

Dejtonskim principima je, s druge strane, BiH definisana kao zajednica, sastavljena od dva entiteta - Republike Srpske i FBiH u kojima žive tri konstitutivna naroda, odnosno Srbi, Bošnjaci i Hrvati. 

Aneksi pod rednim brojevima četiri i deset godinama su ponajviše u žiži javnosti usljed aktuelne situacije koju diktira politička scena, s obzirom na to da republički predstavnici veoma često upozoravaju da se svi ne drže slova Dejtona i onog što piše u Ustavu BiH. 

Kritike godinama mogu da se čuju i na račun uglavnom bošnjačkih predstavnika, ali i stranih zapadno orijentisanih diplomata u ambasadama i međunarodnim kancelarijama u BiH, da svojevoljnim prekrajanjem i tumačenjem dejtonskih odredaba udaraju u temelje BiH, ali i na neispunjavanje obaveza među kojima je i markiranje međuentitetske linije što bojkotuju u FBiH. 

Aneks deset, kojim su precizirani mandat i uloga visokog predstavnika u BiH, je posebno "izvlačen" iz ladica, imajući u vidu činjenicu da ni u jednoj svojoj rečenici ne daje mogućnost ni pravo onima koji se nalaze u toj vrućoj stolici da mijenjaju ustave, zakone i nameću svoja pravila ponašanja.

Visoki predstavnik je, naime, sastavni dio BiH gotovo od njenih temelja iz Dejtona, a aneks deset propisuje da je uloga visokog predstavnika, između ostalog, da "prati", "održava tijesan kontakt sa stranama", "pomaže". 

Ali kako je i Dejton, odnosno Ustav BiH mijenjan, najčešće silom stranaca, tako je mijenjana i uloga visokih predstavnika, koji su dobili u ruke oruđe zvano "bonska ovlašćenja", odnosno moć da donose amandmane, nameću čak i zakone te iste mijenjaju po svom nahođenju, bez ikakve kontrole, smjenjuju funkcionere, oduzimaju prava i lična dokumenta bez prava na žalbu.

Aneks sedam Dejtonskog mirovnog sporazuma, s druge strane, prema mnogim ocjenama, takođe nije sproveden do kraja. Radi se o dijelu koji se odnosi na povratak i integraciju stanovništva koje je izbjeglo iz ratom zahvaćenih područja.

Mile Marčeta iz Drvara, predsjednik Udruženja "Održivi povratak", koje uskoro obilježava 30 godina postojanja, istakao je da decenijama ukazuje na probleme povratnika i zalaže se za dosljedno poštovanje sporazuma.

Povratničke opštine u FBiH, tvrdi, trpe posljedice nepoštovanja odluka i sporazuma, ekonomske zapuštenosti i zanemarivanja.

- Dejton je bio dobar okvir, ali je godinama urušavan. Ako se institucije ne poštuju, nema odgovornosti i povratničke sredine prepuštaju same sebi, javlja se nezadovoljstvo i nepovjerenje. Zato vjerujem da je važno izabrati ljude koji razumiju situaciju na terenu i žele da rade - rekao je Marčeta.

Za "Glas" se prisjetio da je i sam svojevremeno kao izbjeglica iz Drvara pratio vijesti iz Dejtona. 

- Bili smo prinuđeni na to, jer nismo znali ni kuda ćemo ni kako ćemo. Prvi sam izašao u medije i podržao Dejton - rekao je Marčeta i najavio da će do kraja januara najkasnije pisati svim institucijama i onima koji stoje iza Dejtona, tražeći odgovor na nekoliko pitanja. 

Ko ima i kakav papir? 

U nizu polemika, suprotstavljenih tvrdnji i različitih tumačenja svega što je tih novembarskih dana stavljeno na papir u Dejtonu jeste i pitanje koje je bilo aktuelno prije nekoliko godina. 

Riječ je o tome da li i koja institucija u BiH u svom posjedu ima primjerak Dejtonskog sporazuma i na kojem jeziku. 

Procedura prevođenja Sporazuma dogovorena je, prema pojašnjenjima OHR-a, a koja su prenijeli mediji, u Parizu 1995. Tada je propisano je da svaka od potpisnica - Hrvatska, Jugoslavija/Srbija i BiH treba da urade svoj nacrt prevoda dokumenta, koji je potom trebalo da bude vraćen u Francusku gdje bi stručnjaci finalizirali prevode prije nego što postanu zvanični. 

To su uradile Hrvatska i Srbija, ali ne i BiH tako da engleska verzija teksta aneksa Opšteg okvirnog sporazuma za mir ostaje zvanična. 

Da je tako, navodi se i posljednjim medijskim analizama u kojima je ova tema bila predmet istraživanja.

Jedini primjerak Dejtonskog mirovnog sporazuma, barem onoliko koliko je poznato u javnosti, je ovjerena kopija koja je u BiH došla 2019. iz Pariza, putem OHR-a, na zahtjev Slavena Kovačevića, savjetnika hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Ovaj dokument je u zgradi Predsjedništva BiH, a agencija Anadolija je imala uvid u primjerak. Dokument se sastoji od 11 aneksa, ali i dijela koji jasno pojašnjava kako je i ko bio zadužen za prevod.

OHR je 2019. godine, usljed nedostatka službenog prevoda, objavio da svih 11 aneksa Sporazuma važi u službenoj verziji isključivo na engleskom jeziku.

Jedan primjerak Dejtonskog sporazuma ima Marčeta. 

- Imam i čuvam ga – poručio je za "Glas". 

Linija između entiteta 

BiH je u novembru te 1995. godine, nakon iscrpnih višednevnih pregovora, podijeljena na dva dijela – FBiH na 51 odsto te Republiku Srpsku koja je tada postala vlasnik 49 odsto teritorije nekadašnje SR BiH. Linija koja je utvrđena u Dejtonu ni danas, tri decenije kasnije, nije još ovjerena.

Međa između Srpske i FBiH opisana je u sporazumu, u čijem Aneksu dva je precizirano da strane imaju obavezu da uspostave zajedničku komisiju koja treba da sastavi dogovoreni dokument koji sadrži precizan tehnički opis međuentitetske linije razgraničenja. 

Precizan opis, kako su potvrdili i u NATO štabu u Sarajevu, nasljednik nekadašnjeg SFOR-a sa kojim su domaći stručnjaci nakon potpisivanja Dejtona počeli da se bave međuentitetskom linijom na terenu, predstavlja ispravljanje odstupanja od plus – minus 50 metara na originalnoj dejtonskoj karti koja ostaje mjerodavna i konačna u sve svrhe.

I tu se, praktično, stalo. "Markere" je odložilo odbijanje FBiH da sjedne za pregovarački sto i podeblja ono što je u Dejtonu potpisano. 

Međuentitetska linija razgraničenja je dužine 1.150 kilometara i zahvata 42 opštine Republike Srpske, a cijepa tačno 279 katastarskih opština i prolazi i kroz 520 kilometara kvadratnih privatnih posjeda. Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove je prije nekoliko godina uložila velike napore da se ovaj posao privede kraju. Sačinjen je bio čak i plan markiranja međuentitetske linije razgraničenja, utvrđene Aneksom dva Dejtonsko-pariskog sporazuma, a Vlada je usvojila zaključak sa planom da obavijesti Savjet ministara BiH i Vladu FBiH da zajedno, u roku od 30 dana formiraju komisiju koja bi opisala liniju kako je predviđeno Dejtonom. 

Glas Srpske