Klub penzionera u Gradišci odnedavno je „pao u ruke“ starog ugostitelja Stojana Jerkovića. I sve bi bilo obično kao i ranije da Stojan, koga prijatelji zovu Bajo, nije u djelo sproveo nekoliko veoma zanimljivih ideja.

Jedan zid Bajo je pretvorio u zavičajnu biblioteku. Na polici knjige lokalnih pisaca, a „lokalom“ podrazumijeva područje Gradiške, Kozarske Dubice, rodnog Srpca i Laktaša.

- Ponukalo me na to viđeno u Beogradu. Znao sam da ću na taj način privući pjesnike, satiričare, ali i autore dokumentarnih knjiga, privrednih publikacija, onih o razvoju Gradiške i susjednih opština i gradova. Nisu mi još svi domaći pisci donijeli po primjerak knjige, ali sve više ih dođe - kazao je Jerković.

Na drugom zidu pravi muzejski eksponati. Točak od teljiga star stotinama godina zauzima počasno mjesto, tu su greben, dijelovi natre, gusle, terazija, mlin za kafu, šešir i štap.

- U vlastitoj kolekciji imam više do 700 eksponata. Pažljivo ih sakupljam i čuvam, mlađima objašnjavam kako su se i zašto koristili. Svakodnevno ih brišem od prašine i uvjeravam se da ću ovu neobičnu ljubav proširiti na još nekoga - nada se Stojan.

Treći ugao prostrane penzionerske kafane zauzimaju muzički instrumenti. Pianino je na počasnom mjestu, a tu su gitare, tambure, frule dvojnice i harmonika.

- Moj rođak Jovo Jerković, koji je izvanredan muzičar i pedagog, često zasvira i dirne u dušu penzionere i druge goste. Nije rijetkost da se ovdje zapjeva. Uz Jovu je još nekoliko njegovih prijatelja, muzičara u penziji. Zbog njihove svirke, dolaze i mlađi svirači, dive im se i pomalo zavide na boemštini - potvrđuje Jerković.

Jovo Jerković, čovjek orkestar koji svira na 25 instrumenata, svakodnevni je gost „Kluba penzionera“ u Gradišci. Kaže da se ovdje svira posebna vrsta muzike.

- Ja tu muziku nazivam temeljnom narodnom muzikom. Najčešće sviram gradsku muziku, šansone, romanse, ali i sevdalinke. Ako knjige i eksponati na onom zidu sprečavaju od zaborava razvoj i običaje ovoga kraja i ja želim da od zaborava sačuvam našu autentičnu muziku - rekao je maestro Jovo Jerković.

Stojan Jerković nas je uvjeravao da se umjetnost događa i na četvrtom zidu, iza šanka. A ona se osjeti čulom mirisa, a nakon spremanja i okusom.

- Ovdje se spremaju najbolji riblji specijaliteti. U svako doba imamo kvalitetnog soma, smuđa, šarana ili bijele ribe. I naravno dobro vino i rakiju, a pivo, sokovi i domaća kafa se podrazumijevaju - ispričao je Stojan Bajo Jerković, ugostitelj koji nerijetko isprati gosta kao pravi domaćin, izađe za njim vani, rukuje se i pozove ga da dođe opet.

A najviše cijeni one goste koji dođu sa primjerkom stare dobre knjige iz ovih krajeva.

B. Grgić